Sigur je dobio Dalićev pretpoziv, ali…

Karijera Nike Sigura jedna je od onih koje otvaraju pitanje identiteta, pripadnosti i sportskih ambicija. Iako je cijelu dosadašnju seniorsku karijeru proveo u redovima splitskog Hajduka, njegov reprezentativni put krenuo je u drugom smjeru. Put koji je vodio kroz mladu reprezentaciju Hrvatske, preko pretpoziva izbornika, sve do konačne odluke da zaigra za Kanadu.

Sigur je tijekom 2023. i 2024. nastupao za hrvatsku U-21 reprezentaciju, gdje se profilirao kao pouzdan i moderan branič. Njegove igre nisu prošle nezapaženo pa je u ožujku 2024. dobio pretpoziv izbornika Zlatka Dalića za seniorsku reprezentaciju. Hrvatska je tada sudjelovala na međunarodnom prijateljskom turniru “W Cup” u Abu Dhabiju, a Sigur se našao na širem popisu, što je bio jasan signal da ga stožer “Vatrenih” ozbiljno razmatra.

Pretpoziv je stigao i uoči Europskog prvenstva 2024., no ni tada Sigur nije putovao s reprezentacijom. Bio je na radaru, ali ne i dio konačnog kadra. Takve situacije u karijeri mladih igrača često predstavljaju prijelomni trenutak – znak da su blizu vrha, ali i podsjetnik da konkurencija na toj razini ne ostavlja mnogo prostora.

U kolovozu 2024. dogodio se zaokret. Iako je godinu dana ranije odbio poziv iz rodne Kanade, Sigur je tada odlučio prihvatiti kanadski dres. Odluka nije bila jednostavna, jer je riječ o igraču koji se nogometno afirmirao u Hrvatskoj i javno isticao svoju povezanost s obje zemlje.

– Naravno da je odluka bila teška, ja sam Hrvat i Kanađanin. Igram u Hrvatskoj i igrao sam za njezinu U-21 reprezentaciju. Bilo je to daleko od lake odluke, ali htio sam i morao donijeti tu odluku, bilo je pravo vrijeme za nju. Sretan sam što me izbornik prihvatio. Uzbuđen sam zbog projekta i veselim se budućnosti – rekao je Sigur nakon što je potvrdio izbor.

Kako je rođen u Britanskoj Kolumbiji, a hrvatskih je korijena, Sigur je cijelo vrijeme imao pravo izbora, što u modernom nogometu nije rijetkost. Globalizacija i miješani identiteti dovode do toga da igrači često biraju između dviju reprezentacija. U njegovu slučaju prevagnuo je osjećaj da će u kanadskom projektu imati jasniju i bržu priliku za kontinuitet u seniorskom nogometu.

Ova odluka ne umanjuje činjenicu da je bio dio hrvatskog sustava i da je dobio povjerenje stručnog stožera. No, reprezentativni nogomet ponekad zahtijeva brze i hrabre odluke. Sigur je procijenio da je za njegov razvoj i međunarodnu afirmaciju pravi trenutak bio – sada.

Hoće li se taj izbor dugoročno pokazati ispravnim, pokazat će vrijeme. No jedno je sigurno: njegov slučaj ostat će primjer koliko su reprezentativne odluke ponekad složene i koliko nadilaze isključivo sportske razloge.