Kada je izgrađen Stadion Maksimir?

Arhitektonski identitet stadiona oblikovan je kroz nekoliko velikih faza. Najznačajniji zamah dogodio se sredinom 20. stoljeća pod vodstvom arhitekata Vladimira Turine, Eugena Ehrlicha i Franje Neidhardta. Turina je Maksimir zamislio kao modernističko remek-djelo koje se suptilno integrira s okolnim pejzažom. Posebno se isticala zapadna tribina, koja je svojom smionom konstrukcijom i estetikom u to vrijeme bila ispred standarda europske sportske arhitekture.

Međutim, ambiciozna i kontroverzna rekonstrukcija započeta krajem devedesetih godina, pod političkim pokroviteljstvom tadašnjeg državnog vrha, izmijenila je vizuru stadiona. Izgrađene su goleme sjeverna i zapadna tribina, no projekt nikada nije dovršen prema izvornim zamislima. Rezultat je asimetrično zdanje koje, unatoč nedovršenosti, posjeduje monumentalnost koja izaziva strahopoštovanje kod protivnika i neizmjernu ljubav domaćih navijača.

Maksimir u povijesti zauzima posebno mjesto ne samo zbog sportskih uspjeha, već zbog svoje uloge u političkom raspadu bivše države. Neodigrana utakmica između Dinama i beogradske Crvene zvezde, 13. svibnja 1990. godine, smatra se simboličnim početkom kraja Jugoslavije i jasnom naznakom nadolazećeg Domovinskog rata. Tog dana, Maksimir je prestao biti samo stadion i postao bojišnica na kojoj se branio nacionalni ponos.

Neredi koji su izbili na tribinama, brutalnost tadašnje milicije prema domaćim navijačima i legendarni potez kapetana Zvone Bobana, koji je stao u zaštitu navijača, ostali su urezani u nacionalnu memoriju. Za mnoge povjesničare i svjedoke vremena, upravo je taj događaj bio točka bez povratka, trenutak u kojem je postalo jasno da je suživot u tadašnjoj federaciji postao neodrživ. Ispod zapadne tribine danas stoji spomenik navijačima Dinama koji su ubrzo nakon tog dana nogometne dresove zamijenili vojnim odorama, položivši živote na oltar domovine.

U desetljećima nakon osamostaljenja Hrvatske, Maksimir je postao “neosvojiva tvrđava” hrvatske nogometne reprezentacije. Na njegovom travnjaku padale su najveće svjetske sile, a atmosfera koju su stvarali navijači postala je europski standard za strast i privrženost. Ipak, dok su sportski rezultati rasli, infrastruktura je stagnirala.

Razorni potres 2020. godine bio je “posljednji čavao u lijes” stare istočne tribine, koja je zbog oštećenja proglašena neupotrebljivom, čime je kapacitet stadiona drastično smanjen, a njegova funkcionalnost dovedena do ruba.

Danas se Zagreb nalazi pred povijesnim infrastrukturnim zahvatom. Strategija koju provode Grad Zagreb, Vlada Republike Hrvatske i GNK Dinamo predviđa potpuno rušenje postojećeg stadiona i izgradnju novog, ultramodernog zdanja četvrte UEFA-ine kategorije. Novi Maksimir bit će stadion bez atletske staze, s kapacitetom od približno 34.000 sjedećih mjesta, natkrivenim tribinama i komercijalnim sadržajima koji će mu omogućiti život i izvan dana utakmice.

Ključna karika u ovom procesu je stadion u Kranjčevićevoj ulici. Trenutno je u tijeku projekt njegove potpune rekonstrukcije i proširenja na 12.000 mjesta. Nova, moderna Kranjčevićeva postat će privremeni dom Dinama i reprezentacije, osiguravajući kontinuitet vrhunskog nogometa u Zagrebu dok se na mjestu starog Maksimira bude uzdizala nova arhitektonska ikona.

Baš kao što se Hajduk ove sezone u Splitu snažno založio za obnovu i gradnju novog Poljuda, tako su i u Zagrebu Dinamo i nadležne institucije postigli povijesni konsenzus. Nakon rješavanja dugogodišnjih imovinsko-pravnih pitanja, put prema novom Maksimiru napokon je otvoren. Dok se sjećanja na 1990. i slavne pobjede čuvaju u muzejima i srcima, Zagreb se priprema za novo poglavlje u kojem će moderni stadion biti dostojan nasljednik maksimirske legende.