Hrvatska na SP-u (opet) može otići do kraja

Hrvatska nogometna reprezentacija u posljednjih je desetak godina postala jedna od najpoštovanijih reprezentacija svijeta. Dvije medalje s posljednja dva Svjetska prvenstva potvrdile su da uspjeh iz 1998. nije bio slučajnost. Srebro osvojeno 2018. te bronca na Mundijalu 2022. urezali su hrvatsku reprezentaciju u povijest svjetskog nogometa. Uoči novog izazova, SP-a 2026., logično je pitanje – može li Hrvatska ponovno otići do samoga kraja?

Kada usporedimo reprezentaciju koja je 2018. u Rusiji osvojila srebro s današnjim kadrom, jasno je da je došlo do velikih promjena. Većina junaka tog nezaboravnog ljeta danas više nisu dio reprezentacije ili su u završnici svojih karijera. No, smjena generacija u hrvatskom nogometu odvija se relativno prirodno i bez velikih potresa. Upravo je to možda i najveća vrijednost ove reprezentacije – sposobnost da stalno stvara nove igrače spremne preuzeti odgovornost.

Naravno, mnogi će reći kako današnja Hrvatska možda nema toliko izraženih svjetskih zvijezda kao generacija koja je igrala finale u Rusiji. No to ne znači da kvaliteta nedostaje. Dapače, reprezentacija i danas ima igrače koji igraju ključne uloge u jakim europskim klubovima, a upravo takva kombinacija iskustva i mladosti često stvara najopasnije momčadi na velikim natjecanjima.

Izbornik Zlatko Dalić uoči prvenstva može biti zadovoljan formom svojih igrača. Nedavno je i sam potvrdio kako su se nogometaši od kojih je tražio dodatni iskorak doista podigli u formi. Upravo je to ono što svaka reprezentacija priželjkuje uoči velikog turnira – igrače koji dolaze spremni, samouvjereni i u dobrom natjecateljskom ritmu.

Na vratima hrvatske reprezentacije ponovno stoji pouzdani Dominik Livaković, čovjek koji je u Kataru svojim obranama protivničke napadače često dovodio do očaja. Njegove reakcije u raspucavanjima jedanaesteraca već su ušle u nogometnu povijest, a navijači se nadaju da će i na novom prvenstvu biti jednako inspiriran. Svaka velika reprezentacija treba sigurnog vratara, a Hrvatska ga bez sumnje ima.

U obrani također postoji nekoliko iznimno zanimljivih rješenja. Mladi Luka Vušković ove je sezone doslovno eksplodirao u dresu Hamburger SV-a. Njegove predstave izazvale su veliku pozornost nogometne javnosti, a interes za njega toliko je velik da se sve glasnije govori o da će odmah u neki veći klub umjesto povratka u Tottenham Hotspur. Uz njega, važnu ulogu imat će i Josip Stanišić, koji je nedavno u Ligi prvaka za Bayern zabio pogodak protiv Atalante i tako pokazao koliko može biti opasan i prema naprijed.

Posebno važna vijest za hrvatsku reprezentaciju jest očekivani povratak Joška Gvardiola, koji bi se prema svemu sudeći trebao oporaviti od ozljede upravo na vrijeme za početak prvenstva. Gvardiol je posljednjih godina postao jedan od najboljih obrambenih igrača svijeta i njegova prisutnost daje dodatnu sigurnost cijeloj momčadi.

Vezni red tradicionalno je najjača linija hrvatske reprezentacije. I dalje ga predvodi legendarni Luka Modrić, nogometaš čije iskustvo, inteligencija i mirnoća u ključnim trenucima nemaju cijenu. Iako je već duboko u četrdesetima, Modrić i dalje igra na visokoj razini i ostaje vođa ove generacije. Vidjet ćemo hoće li se do lipnja oporaviti i sjajni Mateo Kovačić, čemu se svakako nadamo.

Uz njih, važne će uloge imati igrači poput Marija Pašalića i Martina Baturine, koji redovito zabijaju i asistiraju u svojim klubovima. Tu su i talentirani Sučići, Luka i Petar, igrači koji donose energiju, kreativnost i dodatnu širinu u veznom redu.

Na krilnim pozicijama Hrvatska također ima zanimljiva rješenja. Iskusni Ivan Perišić na lijevoj strani čeka kao “zapeta puška”, a iako nam je desno krilo deficitarno kao nekad lijevi bek, to nije problem samo naše reprezentacije. I klubovi teško pronalaze prava rješenja na krilima, što potvrđuju i glasine o povratku Perišića u Inter.

U vrhu napada očekuje se Ante Budimir, napadač koji je posljednjih godina postao sinonim za upornost i učinkovitost. Kada je izbornik Dalić izjavio kako Hrvatska nema pravog napadača, Budimir mu je odgovorio na najbolji mogući način – golovima. Njegove igre u klupskom nogometu pokazale su koliko može biti važan za reprezentaciju, posebno u utakmicama gdje je potrebno boriti se za svaku loptu.

Naravno, hrvatska reprezentacija ne ovisi samo o nekoliko imena. Tu su i Josip Šutalo, Toni Fruk, Andrej Kramarić, Marco Pašalić, Igor Matanović te drugi. Svaki od njih može donijeti nešto posebno kada dobije priliku na terenu, a upravo takva širina kadra često je presudna na dugim i zahtjevnim turnirima.

Velika natjecanja ne osvajaju samo najtalentiranije momčadi. Osvajaju ih i one koje imaju karakter, zajedništvo i vjeru u vlastite mogućnosti. Hrvatska reprezentacija sve je to već dokazala – i to više puta. Upravo zato nije pretjerano reći da Hrvatska i na ovom Svjetskom prvenstvu može otići vrlo daleko.

Hoće li to biti još jedna medalja, teško je predvidjeti. No jedno je sigurno – kada hrvatska reprezentacija izađe na teren, nikada je ne treba otpisivati. Povijest nas je već naučila da ova momčad zna iznenaditi cijeli svijet.

A navijači? Oni će, kao i uvijek, vjerovati do kraja. Jer ako nas je nogomet išta naučio, onda je to da Hrvatska na Svjetskom prvenstvu nikada nije samo sudionik. Hrvatska je uvijek – kandidat za velike stvari