Zašto nijedan igrač Hajduka nije u hrvatskoj reprezentaciji?

Prvi i možda najkonkretniji razlog su – ozljede. Vratar Ivica Ivušić bio je vrlo ozbiljan kandidat za reprezentaciju. Njegove izvedbe ranije su ga već učvrstile kao jednog od pouzdanijih hrvatskih golmana, ali duga pauza od kraja studenog do sredine travnja praktički ga je izbacila iz ritma. U reprezentaciji, pogotovo uoči velikog natjecanja, kontinuitet je ključan, a Ivušić ga jednostavno nije imao.

U međuvremenu je priliku na golu Hajduka dobio Toni Silić, koji je solidno odradio svoj posao i privukao određenu pažnju. Ipak, realnost je da izbornik Zlatko Dalić rijetko eksperimentira neposredno prije velikih natjecanja. Uvođenje novog, neiskusnog vratara u takvom trenutku bio bi prevelik rizik.

Drugi važan faktor su – osobne odluke igrača. Tko zna, možda bi Niko Sigur bio na Dalićevom popisu da 2024. nije odlučio da će u budućnosti predstavljati Kanadu. Takve odluke nisu rijetkost u modernom nogometu, no u ovom slučaju Hrvatska je izgubila potencijalnog reprezentativca koji se razvijao upravo na Poljudu.

Mnogo pažnje izazvala je i njegova nedavna izjava da je na SP-u 2022. navijao za Kanadu protiv Hrvatske, iako je tada bio mladi hrvatski reprezentativac…

Treći, možda i najemotivniji slučaj, vezan je uz Marka Livaju. Najbolji igrač Hajduka već godinama igra na visokoj razini, ali njegova reprezentativna priča završila je 2023. godine. Nakon incidenta s navijačem na Rujevici odlučio je reći “dosta” i povući se iz nacionalne momčadi. Dalić je tu odluku prihvatio, iako bi po kvaliteti i iskustvu Livaja zasigurno imao mjesto u kadru.

– Žao mi je. Sa svoje strane sam napravio sve što sam mogao napraviti. Poštujem odluku – izjavio je izbornik.

Osim tih konkretnih primjera, postoji i širi kontekst. Hrvatska reprezentacija trenutačno ima stabilnu jezgru igrača koji dolaze iz jakih europskih liga. Konkurencija je izuzetno velika, a izbornik se oslanja na provjerena imena. U takvoj situaciji igračima iz domaće lige, pa tako i iz Hajduka, teže je izboriti mjesto, osim ako se ne radi o zaista iznimnim ili dugoročno profiliranim reprezentativcima.

Zanimljivo je da su u aktualnom kadru tek dvojica igrača iz HNL-a – Dominik Livaković iz Dinama i Toni Fruk iz Rijeke. To dodatno pokazuje koliko je reprezentacija trenutno orijentirana na internacionalno iskustvo i kontinuitet igranja na visokoj razini.

– Često mi se spočitava da ja ne cijenim SHNL, a upravo je suprotno. Ja cijenim našu ligu i igrače, ali je tu nekoliko problema. Čim netko zabljesne i bude dobar, odlazi van. Nitko nema kontinuitet da igra nekoliko godina u SHNL-u i uđe u reprezentaciju. Problem je što idu u bolje klubove i uzimamo ih od tamo. Kad pogledate tko su ti igrači, većina njih je poteklo upravo iz SHNL-a. Razlika je u kvaliteti između SHNL-a i Liga petica, svaki tjedan igraš velike utakmice pred 50.000 ljudi, a toga u Hrvatskoj nema. Ne podcjenjujem SHNL, ali pričam o razlikama. Ako ćemo gledati da nam za reprezentaciju bude kriterij SHNL, onda svi zajedno moramo promijeniti ciljeve. Onda će biti važne druge stvari, a ne osvajanje medalja – izjavio je nedavno Dalić.

Dakle, izostanak hajdukovaca nije rezultat jedne odluke ili nepravde, već splet okolnosti: ozljeda, osobnih izbora i jake konkurencije. No, nogomet je promjenjiv – već jedna dobra sezona, nekoliko mladih igrača u usponu ili promjena okolnosti mogu vrlo brzo vratiti igrače Hajduka u reprezentativne planove. Do tada, Poljud će i dalje čekati svog sljedećeg “Vatrenog”.