Najbolji europski treneri (Top 10)

Thomas Tuchel, izbornik engleske reprezentacije, trener je kojeg kolege izuzetno cijene zbog taktičke preciznosti i pripreme utakmica do najsitnijih detalja. Njegov rad u Borussiji Dortmund pokazao je koliko je sposoban razvijati mlade igrače i stvarati strukturiranu, modernu momčad. Vrhunac karijere zasad mu je osvajanje Lige prvaka s Chelseajem 2021., kada je u kratkom roku transformirao momčad i taktički nadmudrio Pepa Guardiolu u finalu.

Tuchel je trener sustava – njegovi timovi znaju što rade bez lopte, kako se pozicioniraju u fazi izgradnje napada i kako kontroliraju prostor. Ipak, njegova karijera obilježena je i kratkim mandatima te napetim odnosima s upravama klubova. Zbog toga se nalazi na desetom mjestu.

Antonio Conte je arhitekt pobjedničkih projekata. U Juventusu je započeo dominaciju u Italiji, u Chelseaju osvojio Premier ligu već u prvoj sezoni, a s milanskim Interom prekinuo dugogodišnju Juventusovu vladavinu.

Njegov sustav s trojicom u obrani redefinirao je taktičke trendove u Europi. Conte je zahtjevan, intenzivan i često nepopustljiv, ali rezultati su gotovo uvijek zajamčeni.

Mikel Arteta predstavlja novu generaciju trenera. U Arsenalu je od kluba u tranziciji stvorio ozbiljnog kandidata za naslov Premier lige, iako mu je titula nekoliko puta izmaknula. Njegova filozofija temelji se na pozicijskoj igri, visokom presingu i kontroli ritma.

Arteta je pokazao hrabrost u rekonstrukciji momčadi – riješio se velikih imena kako bi stvorio homogenu, gladnu i taktički discipliniranu skupinu. Iako mu još nedostaje najveći europski trofej (Englesku je već “pokorio” kao pomoćnik Guardiole u Cityju, op. a.), njegov utjecaj i razvoj kluba daju mu zasluženo mjesto među elitom.

Diego Simeone sinonim je za identitet i mentalitet. Njegov rad u madridskom Atleticu, kojeg vodi od 2011., promijenio je percepciju kluba. Simeone je razbio dominaciju Reala i Barcelone osvajanjem La Lige i dvaput stigao do finala Lige prvaka.

Njegov stil je defenzivno čvrst, taktički discipliniran i psihološki intenzivan. Neki ga kritiziraju zbog pragmatizma, ali nitko ne može osporiti da je s ograničenijim budžetom godinama konkurirao najbogatijima.

Xabi Alonso predstavlja trenersku inteligenciju nove ere. Njegov rad u Bayeru Leverkusen, gdje je imao nevjerojatan niz bez poraza, bio je revolucionaran – momčad je igrala atraktivan, discipliniran i taktički sofisticiran nogomet.

Alonso kombinira španjolsku pozicijsku igru s njemačkom dinamikom. Njegova sposobnost prilagodbe tijekom utakmice i hrabrost u napadačkoj fazi izdvajaju ga kao jednog od najperspektivnijih trenera današnjice. Iako se nije dugo zadržao u Realu, stručno znanje koje posjeduje neupitno je.

Luis Enrique je trener koji je pokazao da može balansirati između zvijezda i kolektivne igre. S Barcelonom osvojio je trostruku krunu 2015., a njegova momčad igrala je dinamičan i direktniji nogomet od Guardioline Barce.

Prošle je sezone s PSG-om osvojio Ligu prvaka, i to nakon što je klub ostao bez najvećih zvijezda. Enrique je poručio kako će se Parižani poboljšati dok Kylian Mbappe napusti Park Prinčeva, što se pokazalo točnim. Naime, francuski prvak nije se borio za trofej LP kada su njegov dres nosili Messi, Neymar i Mbappe, već kada su svi oni otišli. Enrique je preuzeo kontrolu nad svlačionicom i odveo ih do najvećeg europskog trofeja, a pomogao je i u tome da Ousmane Dembele, koji je kod njega “procvao”, osvoji Zlatnu loptu.

Luis Enrique inzistira na visokom tempu, agresivnom presingu i napadačkoj širini. Njegov nogomet je moderan i fleksibilan, a sposoban je prilagoditi sustav igračima koje ima na raspolaganju.

Jürgen Klopp posljednje dvije godine ne trenira nikoga, ali je u Liverpoolu ostavio toliki trag da mora biti visoko na ljestvici. Emocionalni lider na Anfieldu je izgradio momčad koja je osvojila Premier ligu i Ligu prvaka. Njegov gegenpressing postao je globalni fenomen, a sada ga navodno na klupi želi Real Madrid.

Kloppov nogomet temelji se na energiji, brzini tranzicije i snažnoj kolektivnoj kulturi. On ne gradi samo taktičke sustave – on gradi identitet kluba.

Pep Guardiola promijenio je nogometnu filozofiju 21. stoljeća. S Barcelonom je stvorio jednu od najboljih momčadi u povijesti, a uspjehe je ponovio u Bayernu i Manchester Cityju.

Njegova opsesija detaljima, kontrolom prostora i tehničkom savršenošću redefinirala je moderni nogomet. U studenom prošle godine proslavio je 1000. utakmicu u trenerskom poslu.

– Brojke su nevjerojatne. Ne živim razmišljajući o tome koliko, ali kada dosegnete prekretnicu i pročitate što ste učinili, pobjede, prosjeke, ne samo u Premier ligi, u Ligi prvaka. Učinili smo nevjerojatne stvari u Barceloni, Bayernu i ovdje. Tako je teško to postići – kazao je tom prilikom.

José Mourinho, danas na čelu ekipe Benfice, jedan je od najkarizmatičnijih trenera modernog doba. Osvajao je Ligu prvaka s Portom i milanskim Interom, osvajao prvenstva u Engleskoj, Italiji i Španjolskoj.

Njegova sposobnost motivacije, taktička priprema za velike utakmice i mentalna čvrstoća čine ga jednim od najutjecajnijih stručnjaka posljednjih 20 godina.

– Molim vas, nemojte me nazvati arogantnim, ali ja sam europski prvak i mislim da sam poseban (the Special One) – rekao je kada je 2004. preuzeo Chelsea.

Na prvom mjestu nalazi se izbornik brazilske reprezentacije Carlo Ancelotti.

Ako gledamo ukupnu karijeru, trofeje, dugovječnost i prilagodljivost, malo tko mu može parirati. Jedini je trener koji je osvojio pet naslova Lige prvaka i prvenstva u pet najjačih liga Europe. S Milanom i Real Madridom “pokoravao” je LP, a pritom je vodio i Chelsea, Paris Saint-Germain i Bayern do domaćih naslova.

Ancelotti nije ideološki tvrdoglav. Može igrati napadački, može igrati pragmatično, može se prilagoditi zvijezdama poput Ronalda ili Benzeme, ali i razvijati mlade igrače. Njegova najveća kvaliteta je emocionalna inteligencija – zna upravljati svlačionicom i donositi odluke pod pritiskom.

Na kraju prošle sezone, zajedno s Lukom Modrićem oprostio se od Reala.

– Ponosan sam što sam imao priliku trenirati ovaj klub i ući u njegovu povijest. Nije postojao drugi način da se oprostim nego uz naklonost koju imam prema klubu i naklonost koju klub ima prema meni – kazao je tada.

U svijetu u kojem se treneri često troše brzo, Ancelotti traje desetljećima. Upravo zato, u ovoj verziji poretka, on zaslužuje prvo mjesto.